Nekoliko stotina metara iznad sela Zabrege na levoj obali i oštroj okuci reke
Crnice, nalaze se ostaci znamenitog manastirskog kompleksa Namasija. Manastir
je podignut na sredini puta između Sisijevca i Petrusa.
Pretpostavlja se da je zidan u vreme kad i manastir Ravanica 1371 .god. Dolaskom
Sisoja u Petrušku oblast u vreme zidanja Ravanice, vezuje se za Crepa, obzirom
da je Namasija bila u njegovom vlastelinstvu. Ne zna se sa sigurnošću da li
je zadužbina Crepova bila Namasija ili Sisojevac.
Iz turskih izvora iz 1516. god se spominje kao manastir Namasija.
1536.god spominje se selo Zabrega sa manastirom Sv.Nikola, deset kaluđera,
po kojima vinograde i bašte koje rade kaluđeri niko ne sme da dira, a vodenice
su oslobođene ušura.
1570. god spominje se manastir sa šest kaluđera i manjim porezom, a 1583.
god manastir ima samo četri kaluđera.
Sve do početka 18. veka o ovom manastiru nema pomena. Kao Manasinjac označen
je na topografskim kartama tek 1718.god. Međutim tada su postojale samo
ruševine i crkva nije pojala. Zapuštanje manastira, kao i svih ostalih
crkava u Petruškoj
oblasti nastalo je u vreme velike seobe krajem 17. veka. Ostaci živopisa
ukazuje da je manasrir živeo znatno pre pomena iz 16. veka.
Put od Zabrege prema Sisojevcu vodi kroz manastirsko dvotište, na istočnom
delu postoji bolje očuvani ulaz, sa razvijenim elementima duple kapije.
Pred glavnim ulazom je bio gaz ili brod na Crnici, tako da je ovaj put,
koji je
inače uzvodno vodio desnom odalom reke, prolaskom kroz manastir prelazio
na levu obalu.
Crkva je trikonhalnog oblika, sudeći prema živopisu i elementima građena
je krajem 14. veka. Na južnoj strani crkve prislonjen je paraklis u čijoj
unutrašnjosti
je sačuvan deo živopisa, koji potiče s kraja 14. veka.Po ovoj tvrdnji,
crkva bi bila starija i pripadala bi prvim crkvama Moravske Srbije čiji
ktitori
nisu vlastela već monasi. Zidovi su od krupnijeg rečnog oblutka crvenkaste
boje i lomljenog kamena krečnjaka zidani krečnim malterom, takođe, crvenkaste
boje, prema boji peska u Crnici.
Naime prem veličini kompletnog urbanističkog i arhitektonskog sklopa manastira
Namasije, materijalnih ostataka i čitave organizacije življenja, nameće
se zaključak da je ovo bio značajan, kako monaški, tako i privredno ekonomski
centar šire monaške zajednice pod čijim se patronatom mogle nalaziti brojne
crkve i manastiri srednjeg toka reke Crnice - počev od Sisojevca pa zaključno
sa Sv. Ognjenom Marijom pod Petrusom. Uz to Namasija se nalazi u sredini
ove
grupacije koja broji oko deset manastirskih celina.